{"id":2669,"date":"2020-05-13T07:31:56","date_gmt":"2020-05-13T07:31:56","guid":{"rendered":"https:\/\/gkp.org.rs\/?p=2669"},"modified":"2020-05-13T07:31:56","modified_gmt":"2020-05-13T07:31:56","slug":"moramo-sacuvati-zivote-i-sprijeciti-militarizaciju-intervju-sa-marinom-grzinic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/drugi-pisu\/moramo-sacuvati-zivote-i-sprijeciti-militarizaciju-intervju-sa-marinom-grzinic\/","title":{"rendered":"MORAMO SA\u010cUVATI \u017dIVOTE I SPRIJE\u010cITI MILITARIZACIJU – intervju sa Marinom Gr\u017eini\u0107"},"content":{"rendered":"

Moramo sa\u010duvati \u017eivote i sprije\u010diti militarizaciju (intervju sa Marinom Gr\u017eini\u0107)<\/b><\/span><\/span><\/p>\n

Kristina Bo\u017ei\u010d
\n<\/span>
\nFilozofkinja koja istra\u017euje nekropoliti\u010dnost savremenog ekonomskog sistema upozorava da ne smijemo dozvoliti da militarizirana dru\u0161tvena ustrojstva samo administriraju smrt.<\/span><\/p>\n

Gdje nam valja tra\u017eiti ishodi\u0161te za razmi\u0161ljenje o sada\u0161njoj situaciji?<\/b><\/span><\/p>\n

Dva gledi\u0161ta \u010dine mi se naro\u010dito va\u017enima. Va\u017eno je naglasiti zna\u010daj pre\u017eivljavanja svih i svakog \u010dovjeka. Moramo sa\u010duvati onoliko \u017eivota koliko god je to mogu\u0107e. U Italiji su prisiljeni odlu\u010divati tko \u0107e \u017eivjeti a tko \u0107e morati umrijeti \u0161to je rezultat slije\u0111enja naoliberalne globalno-kapitalisti\u010dke vizije svijeta. Drugo klju\u010dno gledi\u0161te je oduprijeti se militarizaciji.<\/span><\/p>\n

\u0160ta zna\u010di o\u010duvanje \u0161to ve\u0107eg broja \u017eivota?<\/b><\/span><\/p>\n

Svi \u017eelimo \u017eivjeti i pre\u017eivjeti. \u017divot je va\u017ean. Ja ho\u0107u da \u017eivim, moji studenti ho\u0107e da \u017eive, moja majka koja ima 85 godina ho\u0107e da \u017eivi. \u017divot se broji, jer nama sve vi\u0161e vlada politika smrti koja te samo administrira: nekima dozvoljava da \u017eive, a drugima poru\u010duje da umru.<\/span><\/p>\n

Ali, \u017eivot \u0107e biti va\u017ean i dan po okon\u010danju pandemije. Sada su siroma\u0161ni jo\u0161 gladniji. Ljudi gube poslove i mogu\u0107nost da pre\u017eive. \u010cak i u tom pogledu su \u2013 i bit \u0107e to jo\u0161 vi\u0161e \u2013 ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti. Ovo moramo razumjeti ukoliko nas zanima \u0161ta \u0107e se desiti kada budemo virus ili parkirali u na\u0161a tijela ili ga izolirali na rubovima. Moramo misliti na to kako \u0107e se pona\u0161ati na\u0161a dru\u0161tva kada pandemiji do\u0111e kraj i da li \u0107e ljudi imati mogu\u0107nost da \u017eive.<\/span><\/p>\n

Pre\u017eivjet \u0107emo \u2013 ali kako \u0107emo dalje \u017eivjeti? Moramo sprije\u010diti da veliki broj ljudi bude zarobljen dugovima. Dru\u0161tvo ne smijemo razumjeti kao ono \u0161to isklju\u010duje. Migrantski radnici \u010dak i u ovim danima grade trgovinske komplekse dok smo mi u samoizolaciji. Kada ne bude vi\u0161e posla da li \u0107emo ih deportirati bez i\u010dega i potpuno neza\u0161ti\u0107ene? To se ve\u0107 doga\u0111alo i doga\u0111a se. Mnogi rade, ali veliki broj njih \u0161alju natrag ku\u0107ama i samozaposleni, stari i mladi nisu vi\u0161e na minimumu za pre\u017eivljavanje, nego su se na\u0161li ispod njega.<\/span><\/p>\n

U isto vrijeme upozoravate i na militarizaciju?<\/b><\/span><\/p>\n

Da. Nastaje posebna vrsta fa\u0161izma koga oblikuju politika i krajnja desnica. U medijima i u zvani\u010dnim prenosima vladinih izjava za javnost vidimo potpuni povratak u pro\u0161lost. Kao da gledamo snimke od prije trideset godina. Isti ljudi koji su u me\u0111uvremenu, vi\u0161e ili manje, vodili dr\u017eavu u potpuno pogre\u0161nom smjeru sada su kao fosili koji govore \u2013 i koji odlu\u010duju o na\u0161im \u017eivotima. I pripremaju mjere kojima \u017eele da osiguraju da \u0107e vladati i kada se epidemija okon\u010da. Uvo\u0111enje tog vanrednog stanja ne smijemo dozvoliti. Ne\u0107emo pro\u0161lost koju nam oni nude. \u017delimo sada\u0161njost i da u njoj pre\u017eivimo, na prvom mjestu, a onda \u017eelimo i budu\u0107nost.<\/span><\/p>\n

Koja \u0107e biti bolja? Odluke je donedavno sprovodio krizni \u0161tab koji je nudio logiku rata za nezavisnost, dok su se vladini predstavnici koristili ratnim govorom koji su usvojili \u010dak i ekonomisti, ali i mnogi intelektualci.<\/b><\/span><\/p>\n

Fosilizacija dru\u0161tva koja se sada jasno pokazuje, nevjerovatna je. Zaista mo\u017eemo govoriti o postsocijalizmu. Sada\u0161nja slovena\u010dka vlast je turbo-post-socijalisti\u010dka: spaja militarizacijske fantazije i populisti\u010dku politi\u010dku mo\u0107. U svojim nastupima opona\u0161aju orbanovski uzor govore\u0107i kako smo u ratu. Isto to vidimo u Srbiji. Aleksandra Vu\u010di\u0107a je prije nekih tjedan dana obi\u0161ao Viktor Orban. Poruka je da se rat kona\u010dno vratio. U BiH predla\u017eu da se, kao i u Ma\u0111arskoj, uvede kazna zatvora za \u0161irenje vijesti koje bi mogle da stvaraju paniku ili kritiziraju vladu, kako mi je to javila umjetnica Adela Jusi\u0107. Umjetnici i stvaraoci koji nisu dio uva\u017eenih i priznatih elita u ovom vremenu su zna\u010dajniji nego ina\u010de, jer politi\u010dke strukture u sve ve\u0107oj mjeri poja\u010davaju stisak nad na\u0161im dru\u0161tvima.<\/span><\/p>\n

Mi ljudi smo izolirani i na\u0161 prozor u odnose mo\u0107i trenutno je politika koja nam preko medija najgorom demagogijom govori \u0161ta moramo da uradimo. U isto vrijeme se to skoro iz dana u dan mijenja i svaka nova odluka vanredno je stanje po sebi. Ovo potvr\u0111uje da tu stvarne sadr\u017einske politike nema \u2013 sve \u0161to postoji je jedna fantazija militarizacije. A ova se \u0161iri svim kanalima i institucijama. Ne radi se samo o konkretnoj represivnoj ideolo\u0161koj matrici, nego je rije\u010d o tome da se cjelokupno dru\u0161tvo \u017eeli pro\u017eeti tom logikom. Fosili pi\u0161u, pametuju, govore \u0161ta je ispravno i \u017eele da nas vrate u pro\u0161lost. Ovo nisu procesi koji su specifi\u010dni samo za Sloveniju. Prva zvani\u010dna posjeta u ministarstvu vanjskih poslova bila je iz Ma\u0111arske. Ti primjeri i uzori nisu \u0161ala. Taj politi\u010dki proces zauzima sve \u0161iri geografski prostor. U Srbiji ga je lijepo opisao Sa\u0161a Kesi\u0107, istra\u017eiva\u010d mla\u0111e generacije \u2013 rekao je kako je glavna politi\u010dka poruka u srpskom dru\u0161tvu: za migrante je ograda, a za gra\u0111ane sloboda.<\/span><\/p>\n

I pro\u0161lost i sada\u0161njost slovena\u010dkog predsjednika vlade na sli\u010dan na\u010din povezane su sa fobi\u010dnom i antimigrantskom politikom. Migrant je, pri tom, izmi\u0161ljena kategorija u kojoj se mo\u017ee na\u0107i svatko od nas. Radi se o polo\u017eaju i grupi ljudi koja se neprestano proizvodi. O tome govori filozof A\u010dile Mbembe (Achille Mbembe) koji ka\u017ee da se o tome tko je drugi i tko predstavlja opasnost u svakom trenutku u dru\u0161tvu iznova odlu\u010duje. To niti jedno tijelo ne nosi, niti na jednom tijelu tako ne\u0161to nije zapisano, ali je dru\u0161tveno proizvedeno a onda uba\u010deno u politi\u010dki trenutak i na taj na\u010din iskori\u0161teno.<\/span><\/p>\n

Na kraju krajeva, migrantima \u0107emo postati i ako budemo i\u0161li iz jedne u drugu op\u0107inu, jer je vlada na po\u010detku rekla da \u0107e to zabraniti. U sada\u0161njoj zdravstveno-humanitarnoj nevolji ponavlja se odaziv dr\u017eave na humanitarnu krizu kao kada je u EU do\u0161ao ve\u0107i broj izbjeglica 2015. i 2016. godine. Umjesto socijalnih i zdravstvenih radnika i u\u010diteljica, vlasti su na granice poslale vojsku i policiju. Da li nam to govori o potpunoj ispraznosti vladaju\u0107ih politi\u010dkih elita?<\/b><\/span><\/p>\n

Da. A moramo znati i to da se to nije dogodilo samo sada, nego se radi o procesu koji ima svoju istoriju. Radi se o napu\u0161tanju. Poslije 2001. godine \u017eivimo globalni neoliberalni kapitalizam a njegova sredi\u0161nja politika je napu\u0161tanje politik\u0101 o\u010duvanja \u017eivota i umjesto toga puko upravljanje smr\u0107u. Ljudima se manipulira, a smr\u0107u administrira. To je svrha neoliberalnog globalnog kapitalizma koji to posti\u017ee rasizmom koji je, u krajnjoj liniji, odluka o tome tko \u0107e da \u017eivi a koga \u0107emo ostaviti da umre.<\/span><\/p>\n

I to smo prvo \u017eivjeli preko odnosa prema migrantima. Poslije 2015. godine ovo je postalo o\u010diglednije, osna\u017eena je i fobi\u010dnost i neprijateljstvo prema migrantima kojima se zaboravlja i pori\u010de istorija. \u201eTi ljudi moraju nestati!\u201c je logika koja je oblikovala politiku evropskog pla\u0107anja da se ljude trpa u zatvore po Turskoj i Libiji, samo da ih nema u Evropi. Ova logika sada postaje sve zna\u010dajniji dio \u010dak i unutarnjih politi\u010dkih odnosa \u2013 ovaj rasizam se prevodi u razlikovanja i populisti\u010dki, retardirani govor politi\u010dke klase. Dru\u0161tvo razdvajaju istim onim diskriminatornim praksama kojima su i stvorili migrantske Druge.<\/span><\/p>\n

Zbog toga toliko i jeste va\u017ena internacionalizacija i razmi\u0161ljanje o \u0161iroj slici. Ameri\u010dki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) ne govori o koronavirusu ili virusu covid-19, nego o kineskom virusu. On bez ikakvog stida govori kako se moramo oduprijeti kineskom virusu. Time stvara protokol menahizama za sprovo\u0111enje i normalizaciju razli\u010ditih diskriminacija i rasizama, kao i za mjere koje \u0107e uslijediti u vremenu poslije virusa. Ukoliko tada ne bude bilo dovoljno novca ili socijalne pomo\u0107i, tko \u0107e biti kriv i koga \u0107e se morati odstraniti iz nacionalnog prostora? One koji \u0107e biti prepoznati kao nezaslu\u017eni zato \u0161to nisu na\u0161i. Zbog toga je ova misao \u2013 za migrante ograda, za gra\u0111ane sloboda \u2013 toliko va\u017ena. Ograda zna\u010di odstranjivanje, potpuno napu\u0161tanje i, na kraju, prepu\u0161tanje smrti. Gra\u0111ani, pak, u vremenu nekropolitike unutar slobode mogu o\u010dekivati tek golo pre\u017eivljavanje. I ni\u0161ta drugo. Zbog toga nu\u017eno moramo ove parametre \u017eivota, smrti i pre\u017eivljavanja ponovo promisliti. Ne mo\u017eemo se zadovoljiti samo sa pre\u017eivljavanjem \u2013 \u017eivjeti \u017eivot je ono \u0161to je klju\u010dno. A radi se u isto vrijeme i o tome da mo\u017ee\u0161 \u017eivjeti, ali i o tome kako \u017eivi\u0161.<\/span><\/p>\n

Da li se u Evropi rasizam pretvara u <\/b><\/span>starizam<\/b><\/i><\/span>? Koliko je opasno non\u0161alantno stanovi\u0161te britanskog premijera Borisa D\u017eonsona (Boris Johnson) od prije nekoliko nedjelja koje pristaje na ideju pre\u017eivljavanja najsna\u017enijih, zato \u0161to vidimo kako virus covid-19 najte\u017ee poga\u0111a starije i bolesne ljude. Prije globalne pandemije u Evropi smo ve\u0107 du\u017ee vremena mogli da \u010dujemo politi\u010dki govor krajnje netrpeljiv prema starijima, pa smo \u010dak i svjedo\u010dili poku\u0161ajima da ih se natjera da rade \u0161to du\u017ee i da budu \u201ekorisni\u201c. Koliko je opasno ovakvo razmi\u0161ljanje u sada\u0161njoj epidemiji?<\/b><\/span><\/span><\/p>\n

Darvinisti\u010dki nagon Borisa D\u017eonsona je zaista, kao odgovor na globalnu pandemiju, ponudio jedno razmi\u0161ljanje nau\u010dnog rasizma. To je najgori oblik biolo\u0161kog rasizma koji je neko\u0107 upra\u017enjavan skupa sa kolonijalizmom, kao i u vrijeme nacizma sa holokaustom. Potpuna segregacija i napu\u0161tanje dijela stanovni\u0161tva. Zar to treba da bude ne\u0161to \u0161to je normalno? U ovakvu okrutnost vodi globalni neoliberalni kapitalizam, koji zahtijeva hiperprivatizaciju, koji prepu\u0161ta svakoga samom sebi, dok se za ne\u0161to \u0161to vrijedi ra\u010duna samo profit.<\/span><\/p>\n

Ponovit \u0107u \u2013 moramo uzeti u obzir doga\u0111aje iz pro\u0161losti. Polo\u017eaj starih u na\u0161em dru\u0161tvu ve\u0107 je veoma dugo vremena veoma lo\u0161 i na to se sistemati\u010dno upozorava ve\u0107 godinama. Domovi za stare puni su i za mnoge preskupi zato \u0161to je taj sektor privatiziran. Sjetimo se jo\u0161 i golgote prilikom ukidanja dodatnog osiguranja poslije krize iz 2008. godine i toga kako je dr\u017eava odlu\u010dila prisvojiti imovinu starijih osoba ukoliko bi joj se ovi obratili za pomo\u0107. Mnogi od njih su zbog toga postali jo\u0161 ranjiviji na porodi\u010dno nasilje, sabijeni izme\u0111u \u010detiri zida, i o tome se uop\u0107e ne govori. Sve ovo, zbog krize u zdravstvu, sada postaje jo\u0161 o\u010diglednije. U \u0160paniji su nadzornici u stanovima pronalazili na desetine starijih osoba koje su umrle same u stanovima, zato \u0161to su morali sami procijeniti kada da izi\u0111u iz samoizolacije ili da odu u bolnice. O starijima se jo\u0161 ni ranije nije vodilo ra\u010duna, nedostajala je mre\u017ea socijalnog osiguranja. A ovo je realnost tako\u0111er i u Italiji, Francuskoj, a jednim dijelom i i u Sloveniji. Ovo sistematsko zapostavljanje je, uslijed epidemije, samo postalo vidljivije i o\u010diglednije.<\/span><\/p>\n

Iako smo se tome suprotstavljali, desila nam se privatizacija skoro svega \u0161to smo neko\u0107 imali kao javno dobro. I privatizacija se u posljednjim desetlje\u0107ima samo stepenovala. Sada smo suo\u010deni sa posljedicama. Sistemi nisu ure\u0111eni, veoma brzo mo\u017ee do\u0107i do njihovog raspada a najstra\u0161nije je to \u0161to neoliberalni svijet uop\u0107e ne krije svoju poruku: humanost nas ne zanima. To je zna\u010dajka neoliberalnog, nekropoliti\u010dkog svijeta. Va\u017ee jo\u0161 samo post-humanisti\u010dki a tako\u0111er i post-humani oblici \u017eivota. Tehnologija je na prvom mjestu i njih zanima samo na\u0161a mogu\u0107nost prilago\u0111avanja. Umjetnica Elizabet Tambve (Elizabeth Tambwe), koja \u017eivi u Be\u010du, prije nekoliko dana mi je rekla: \u201eNije li to interesantno? Govorili su o posthumanizmu, a sada apeliraju na ljude da budu humani, pozivaju u pomo\u0107 ljude da dolaze na poslove koje su prethodno omalova\u017eavali i stigmatizirali.\u201c<\/span><\/p>\n

Posljednjih godina o humanosti i \u010dovje\u010dnosti, o pravu na \u017eivot u Evropi su najvi\u0161e govorile upravo izbjeglice. Oni su obja\u0161njavali kako samo \u017eele da imaju pravo na \u017eivot. I to se pre\u010dulo. Politi\u010dari su ovo smatrali bezna\u010dajnim. Govorili su kako smo mi ne\u0161to drugo i kako \u017eivimo neku drugu fazu, kako smo na drugom stupnju. Epidemija nas sada opominje da to nije istina. I dalje se radi o klju\u010dnim pitanjima.<\/span><\/p>\n

Ovo priznavanje zajedni\u0161tva i preno\u0161enje odgovornosti dr\u017eave na ljude je zanimljivo. \u010cak je i predsjednik vlade tvitnuo i nagovarao \u010dlanove svoje stranke da poma\u017eu prilikom \u010duvanja djece i u brizi za starije, i to po\u0161to je vlada sprije\u010dila da se \u010duvanje djece organizira makar za one ljude koji rade na radnim mjestima koja su nu\u017eno potrebna.<\/b><\/span><\/p>\n

Solidarnost vlasti nije istinska solidarnost. Pozivi su potpuno dvoli\u010dni. Dr\u017eava se nije pobrinula za ljude i najranjivije. Mjere su jezive i mijenjaju se preko no\u0107i, a da sve vrijeme u pozadini ostaje vizija militarizacije. To ne smijemo ispustiti iz vida. Ratni govor prevladava. Dobro, pozivaju oni na solidarnost, ali gdje je tu njihova solidarnost? Ne\u0107u re\u0107i ni\u0161ta novo, ljudi to vide i sami, slu\u0161aju i znaju sami razmi\u0161ljati, ali mo\u017eda je dobro ponoviti: vlada si je prvo podigla pla\u0107e u najvi\u0161em platnom razredu i br\u017ee-bolje obja\u0161njavala kako se ne radi o pove\u0107anju, jer su istovremeno svim funkcionerima snizili pla\u0107e za trideset odsto. No, na taj na\u010din su sebi osigurali da sigurno ne\u0107e biti na gubitku. Radi se o potpunom pravljenju ludima i grubom cinizmu. Ova demagogija nema odgovore ni na direktna pitanja. Ne dozvoljava nikakvo druga\u010dije mi\u0161ljenje. Nema razgovora, samo govora. Zato je nu\u017eno promisliti i o tome \u0161ta, zapravo, liberalna demokratija jeste. Sada\u0161nja sprega kapitala, tehnologije i militarizacija povezana je i sa nevjerovatnim nasiljem \u0161to demokratiji daje novi lik. Nasilje je uvijek bilo njezinim dijelom, kao \u0161to su njeni sastavni dijelovi bili i rasizam i diskriminacija. Demokratija \u017eivi od podjele na nas i na druge, ali sada\u0161nje nasilje koje gledamo sa neprestanim mijenjanjem pravila, istrajavanjem na vanrednim stanjima koja nisu zvani\u010dno progla\u0161ena ali omogu\u0107avaju vanredne zahvate u \u017eivote ljudi te napu\u0161tanje zajednice, civilnog dru\u0161tva, stru\u010dnjaka i ljudi \u2013 sve to je jednostavno kukavi\u010dko.<\/span><\/p>\n

Da li opasnost predstavlja i to da sada\u0161nje vanredne mjere postaju nova normalnost?<\/b><\/span><\/p>\n

Trenutak je veoma specifi\u010dan. Znanja o posljedicama i \u0161irenju virusa jo\u0161 uvijek su manjkava. Mjere vlasti prate i prenose u\u010dinkovite prakse od drugdje. Ali konteksti su razli\u010diti. U nekada\u0161njim dr\u017eavama blagostanja otkriva se da se u posljednjim desetlje\u0107ima nije uradilo ni\u0161ta za ja\u010danje zajedni\u010dkih, javnih slu\u017ebi mre\u017ea i prostora. Neoliberalni globalni kapitalizam sa\u010duvao je samo privid da sistemi jo\u0161 djeluju.<\/span><\/p>\n

U Sloveniji \u0107e biti specifi\u010dno to na koji na\u010din \u0107e trenutna vlast poku\u0161ati da iskoristi situaciju. Da, sistem se dugo vremena namjerno uru\u0161avao i dozvoljavalo se da on propada, a zakoni koji su bili potrebni \u2013 recimo onaj o dugotrajnoj njezi \u2013 nisu bili doneseni. Nije ura\u0111eno ni\u0161ta. Sada\u0161nja vlada do\u0161la je na vlast tako \u0161to su politi\u010dke partije koje su bile u prija\u0161njim koalicijama sklopile novi pakt samo zbog toga da bi se odr\u017eale na vlasti. I na taj na\u010din su omogu\u0107ile najcrnji mogu\u0107i scenario militaristi\u010dke i homofobne vladavine. Njihovo pona\u0161anje ne smiju i ne mogu da izmaknu istorijskoj analizi zato \u0161to su na\u010dinili izuzetnu dru\u0161tvenu \u0161tetu. Utabali su nam put u sada\u0161njicu: u kojoj se globalna situacija pandemije, koja zahtijeva odre\u0111ena ograni\u010denja, poklopila sa pojavom vlade koja se ugleda na Orbanovu politiku militarizacije i fa\u0161izacije dru\u0161tva. Ali mi ta dva procesa ipak moramo razdvajati \u2013 zato \u0161to je prvi zahtijev pre\u017eivljavanje \u2013 i o\u010duvanje svakog i \u0161to vi\u0161e \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Znamo li misliti bolja dru\u0161tva, egalitarnija, sa univerzalnim pristupom zdravstvenom osiguranju i za\u0161titi, sa univerzalno garantiranim ljudskim pravima i pravima na dostojanstven \u017eivot?<\/b><\/span><\/p>\n

Moramo biti oprezni sa rje\u010dju <\/span>univerzalizam<\/i><\/span>, jer ona istorijski zna\u010di zapadni, modernisti\u010dki i zastarjeli model bijelog \u010dovjeka \u2013 patrijarhalni model bijelosti koji je iskori\u0161tavao, kolonizirao, ubijao i diskriminirao. Radi se o rije\u010di koja ima krvavu povijest. Zajedni\u010dka budu\u0107nost mogu biti ideali povezani upravo sa emancipatori\u010dkim borbama i nastojanjima \u0161to su se suprotstavljale ovom patrijarhalnom modelu bijelog kolonizatora. Radilo se o zahtjevima ljudi i dru\u0161tava koja su bila iskori\u0161tavana i ubijana, da i oni tako\u0111er mogu da imaju mogu\u0107nost \u017eivota, pravo da pi\u0161u svoju istoriju i budu\u0107nost. Emancipatori\u010dnost treba tra\u017eiti u ovim dekolonizatorskim borbama. I njih nitko ne\u0107e zaustaviti. I najgori vojni\u010dki re\u017eimi propadaju \u2013 a to vidimo u Ju\u017enoj Americi. Ali emancipatori\u010dke ideje moramo tra\u017eiti s onu stranu sada\u0161njih neoliberalnih dru\u0161tava. \u0160ta \u0107e nam sloboda ako ne mo\u017eemo staviti hranu na stol? \u0160ta \u0107e nam sloboda ukoliko ne znamo cijeniti rad i ljude koji grade i \u010diste? A upravo to \u010dini sada\u0161nji sistem i univerzalizacija toga nije nam potrebna. Potrebna nam je emancipacija i neki druga\u010diji na\u010din na koji mo\u017eemo da govorimo i \u017eivimo \u010dovje\u010dnost, demokratiju, slobodu, rad i na\u0161e \u017eivote.<\/span><\/span><\/p>\n

Marina Gr\u017eini\u0107<\/strong> je filozofkinja i umjetnica, nau\u010dna savjetnica na filozofskom institutu ZRC Sazu, predaje u Be\u010du i u Ljubljani. 2016. godine je, zajedno sa \u0160efikom Tatali\u0107em, napisala knjigu koja je do\u017eivjela ponovljeno izdanje, <\/span>Nekropolitka, rasizacija i globalni kapitalizam: istorizacija biopolitike i forenzika politike, umjetnosti i \u017eivota<\/i><\/span>. Pro\u0161le godine njen esej poslu\u017eio je kao pogovor knjizi A\u010dilea Mbembea (Achille Mbembe) <\/span>Kritika crna\u010dkog uma<\/i><\/span>. Istrajna je borkinja protiv isklju\u010divanja i eksploatacije koje neprestano osvjetljava kroz istorijsko naslje\u0111e na\u0161ih dru\u0161tava.<\/span><\/span><\/p>\n

Izvor: <\/span>https:\/\/www.vecer.com\/intervju-marina-grzinic-obvarovati-moramo-zivljenja-in-prepreciti-militarizacijo-10149159<\/span><\/a><\/u><\/span><\/p>\n

Prevod: <\/span>GKP\/knjigostroj<\/b><\/span> (paraprevodi)<\/span><\/span><\/p>\n

Foto izvor: <\/span>M\u00e1t\u00e9 Bartha \u2013 Vojni kamp <\/i><\/span><\/span>Honv\u00e9dsuli, Ma\u0111arska<\/i><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Moramo sa\u010duvati \u017eivote i sprije\u010diti militarizaciju (intervju sa Marinom Gr\u017eini\u0107) Kristina Bo\u017ei\u010d Filozofkinja koja istra\u017euje nekropoliti\u010dnost savremenog ekonomskog sistema upozorava da ne smijemo dozvoliti da militarizirana dru\u0161tvena ustrojstva samo administriraju smrt. Gdje nam valja tra\u017eiti ishodi\u0161te za razmi\u0161ljenje o sada\u0161njoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":2670,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[57,33],"tags":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gkp.org.rs\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/m-3.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2669"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2669"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2669\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2670"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}