{"id":2395,"date":"2019-08-30T14:38:33","date_gmt":"2019-08-30T14:38:33","guid":{"rendered":"https:\/\/gkp.org.rs\/?p=2395"},"modified":"2019-08-30T14:39:55","modified_gmt":"2019-08-30T14:39:55","slug":"beton-br-210-prenosimo-tekst-lingvorasizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/tekstovi\/beton-br-210-prenosimo-tekst-lingvorasizam\/","title":{"rendered":"BETON br. 210, prenosimo tekst: LINGVORASIZAM"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e: Savo Rom\u010devi\u0107<\/strong>, Grupa za konceptualnu politiku<\/span><\/div>\n
\n

LINGVORASIZAM<\/span><\/h1>\n<\/div>\n
\n

Trinaest ti je godina. I\u0161\u010dupalo te i bacilo negdje da ni sam ne zna\u0161 gdje si se na\u0161ao. O jeziku pojma nisi imao sem onog nu\u017enog otaljavanja glagola i pade\u017ea o koje si se o\u010de\u0161ao do sedmog osnovne. Onda si u osmom osvanuo pred novim ljudima, novim jezikom (zapravo tek nedomi\u0161ljeno i zbrzano preimenovanim, prekre\u010denim starim) kra\u0107ega naziva i tu te, na njegovim vratima, do\u010dekao kerber u obli\u010dju nakostrije\u0161ene u\u010diteljice, \u010duvarke tek slu\u0107enog identiteta koji se u krajevima odakle te i\u0161\u010dupalo kalio topovima i kamama. \u010ca\u010danka, od koje \u0107e\u0161 po prvi put \u010duti da netko spominje \u010detnike u afirmativnom tonu, sa ga\u0111enjenjem baca tvoju bilje\u017enicu na kojoj si rije\u010d ‘lektira’ ispisao i latinicom i \u0107irilicom. Sa ovom potonjom, \u0107irilicom, se rve\u0161, i zna\u0161 ju i ne zna\u0161, ono ima\u0161 u glavi, al’ ne i u zglobu. U\u010diteljica u\u010di svemu samo ne jeziku koji brani ljute\u0107i se na sve ono \u0161to ona tim jezikom ne smatra. U\u010diteljica ispravlja, prepravlja, bogoradi i saliva pravila u glave budu\u0107ih govornika. Kako treba, a kako ne treba. \u0160ta je ispravno, a \u0161ta ne. \u0160ta je to ‘njihovo’, a \u0161ta ‘na\u0161e’. Zna ona to vrlo dobro, uvijek je znala samo ranije nije smjela, a sada smije: dijeliti rije\u010di na \u017eute i zelene. I dijeli. Sije\u010de i rastavlja. \u017dito od kukolja. Po\u0161to ti je stari oti\u0161ao na front, malo se smirila. Na kraju ti je od nje ostala visoka ocjena iz novoimenovanog predmeta i duboko u tebi ukorijenjena odluka da \u0107e\u0161 nastaviti pri\u010dati kako si pri\u010dao i do tada, pa makar morao i izmi\u0161ljati kako je to, zapravo, bilo. Jer \u2013 trinaest ti je godina, jebote. I blage veze nema\u0161. Poslije \u0107e\u0161 svoju odluku nositi sa mukom i kroz porodicu u kojoj mnogima nije jasno za\u0161to se tvrdoglavo dr\u017ei\u0161 ne\u010dega \u0161to je pro\u0161lo(st), \u010dega se treba rije\u0161iti po svaku cijenu, i \u0161to je, da stvar bude gora, jo\u0161 i slo\u017eenije od novog govora koji te okru\u017euje. Koji nas okru\u017euje. U srednjoj \u0161koli nitko i ne obra\u0107a pa\u017enju na tebe, jer to je vrijeme potpunog neobra\u0107anja pa\u017enje. \u0160kola je samo zgrada u kojoj \u0111aci provode \u010detverogodi\u0161nji raspust. \u010cetvrti razred zavr\u0161ava\u0161 u izbjegli\u010dkom odjeljenju u drugom gradu i sada je jezik upao u haoti\u010dnu bujicu govora sli\u010dnih tvojima i ti radoznalo upija\u0161 sve te prosute rije\u010di dok ih suha zemlja jednoobraznosti ne upije u sebe. Fakultet je uto\u010di\u0161te, ali samo dok na njega ne kro\u010di\u0161. Knjige koje \u010dita\u0161 vra\u0107aju te tvom govoru, a teorijski jezik jo\u0161 vi\u0161e gura u odluku da, kad pi\u0161e\u0161, pi\u0161e\u0161 jo\u0161 lu\u0111e i stranskije, jo\u0161\u00a0hrvatskije<\/em> nego \u0161to govori\u0161. To pretvara\u0161 u nekakav tvoj stil, namijenjen samo tebi, po\u0161to studentske \u017evrljotine ionako ne \u010ditaju ni oni koji za to primaju pla\u0107u. I tako do diplomskog. A onda opet kerber: od \u010detrdesetak minuta koliko je trajala odbrana, predsjednik komisije (ina\u010de zamjenik tada\u0161nje ministarke obrazovanja), samoproklamirani disident u zemlji disidenata i perjanica \u010detni\u010dke epistemologije dr\u017ei nadahnut govor o ‘hrvat\u0161tini’, modama iz Pariza i glupim knjigama koje je za masnu lovu, eto, prinu\u0111en prevoditi. I to lo\u0161e. I ovaj ti u\u010ditelj, kao i koleginica mu petnaestak godina ranije, baca svesku pod nos. Previ\u0161e latinice za njegov ukus. Ovoga puta sveska je indeks koji prti\u0161 i odlazi\u0161 sa faksa kao da na njemu nikada nisi ni bio. <\/span>Misli\u0161 da \u0107e kasnije, sa zaboravom jezika koji vlada na sve strane, sve da se smiri i da si siguran u svojoj komotnoj govornoj varijanti jezika i dovoljno van doma\u0161aja jezi\u010dkih dr\u017eavotvoraca i purista ako se, skupa sa prijateljima, lomata\u0161 po zabranima civilnodru\u0161tvenih politika, ako si prekarac, pekarski kalfa na crno i nezaposlen, dakle neubrojan i nevidljiv. Ali nisi. Mislim, nevidljiv. Do\u0111e tako do javnosti i pone\u0161to \u0161to napi\u0161e\u0161, ono \u010dime se o\u010dituje\u0161 i o \u010demu skupa sa drugim ljudima misli\u0161 i aktivi\u0161e\u0161 po gradu u kom \u017eivi\u0161. Omakne se poneki tekst, sporo i lijeno pisan, tmast i gust k’o smola. I tako u jednom od njih pi\u0161e\u0161 i o gradu u kom \u017eivi\u0161, o bahatom odno\u0161enju vlasti prema tom istom gradu, o procedurama koje se izvrgavaju ruglu i svom silnom kr\u0161u koji ostaje ljudima da se s njim nose jo\u0161 dugo po\u0161to bahati vlastodr\u0161ci odjezde u no\u0107 iz koje su i izmiljeli. Pi\u0161e\u0161 o zaobila\u017eenju procedur\u0101 i ljudi prilikom dono\u0161enja odluka \u0161ta \u0107e se, gdje i kako graditi. Tvrdi\u0161 da se jedna takva odluka o izgradnji zgrade suda administrativno preina\u010dava i da jedna gra\u0111evina, preko no\u0107i, od zgrade Apelacionog postaje zgradom Specijalnog suda. Da, takore\u0107i, do\u017eivljava misti\u010dno prekono\u0107no zakazama\u0107enje. Nagla\u0161ava\u0161 da je bitno da ljudi znaju da li \u0107e im ispod prozora sutra osvanuti ne\u0161to \u0161to svi normalni gradovi nastoje izmjestiti iz svojih centara. Da nije svejedno \u0161to \u0107e nestati cijeli jedan mali ekosistem koji su ljudi stvarali i odr\u017eavali pola vijeka. Da nije normalno ukopavati jedan ogroman i pregabaritiran objekat u pje\u0161\u010dano tlo i tako ugroziti statiku okolnih zgrada. I jo\u0161 sva\u0161ta pi\u0161e\u0161 \u0161to se ti\u010de \u010dovjeka i njegovog svakodnevlja. I ljudi reagiraju na tekst. Obraduje\u0161 se. Pogleda\u0161 crtice komentarluka i ima\u0161 \u0161ta i pro\u010ditati: od svega o \u010demu si pisao svojim dragim sugra\u0111anima, misle\u0107i da skupa s njima skrbi\u0161 o javnom dobru i svemu onome \u0161to taj grad i \u010dini Gradom, dragi ti \u010ditaoci i sugra\u0111ani pamte, podvla\u010de i spo\u010ditavaju samo jedno \u2013 za\u0161to si pisao tako\u00a0kako<\/em>\u00a0si pisao, tako\u00a0strano<\/em>\u00a0i tako\u00a0hrvatski<\/em>\u00a0o onome \u0161to, prema njima ovaj grad eonima\u00a0jeste<\/em>? I \u0161to \u0107e ostati dok je svijeta i vijeka. Za\u0161to ijekavski o, valjda, samo ekavskim problemima? Fin ti se neki svijet, vidi\u0161, bekelji i, sa najboljim namjerama, pita se pitaju\u0107i i tebe: nalazi li se ugao o kom pi\u0161e\u0161 u Zagrebu ili Novom Sadu? Fini ti gra\u017edani, pa jo\u0161 usto i neki \u010destit\u00a0manjinski<\/em>\u00a0svijet, pri tom, dr\u017ei tako\u0111er dobronamjerne lekcije o \u201ejeziku dru\u0161tvene sredine\u201c, o jeziku novosackom i naviknutom, a sve vrijeme, zapravo i jedino \u2013 jeziku dr\u017eavotvornom i jeziku Dr\u017eavnom. Jer i\u00a0Polis<\/em>\u00a0je neka\u00a0Dr\u017eava<\/em>, zar ne? A, koliko je tebi poznato iz prirode i dru\u0161tva, i kako kapira\u0161 stvari \u2013 upravo je obrnuto: jezik dru\u0161tvene sredine, jezik je manjine koji onda ve\u0107ina u\u010di u onoj sredini u kojoj je ta manjina \u2013 ve\u0107ina. Samo pervertirani dr\u017eavotvorni um mo\u017ee to prekalamburiti i prevesti u jezik kojim se manjina ima samoasimilirati i jezi\u010dki pod-su\u017enjiti. Znaju\u0107i to, ti onda zna\u0161 da ni prigovor, naizgled upu\u0107en od \u010ditaoca koji pripada manjini, ne dolazi iz srca problema nego iz smradne nutrine vlasti i potrebe svakog ubogog \u010dovje\u010duljka da se doka\u017ee i da se\u00a0lojalnim<\/em>\u00a0poka\u017ee, da se bude stra\u017ear, makar se stra\u017earilo samo i jedino nad duhom i jedinstvom jezika, makar se na tom sporednom kolosijeku zadovoljila prepotopska potreba da se bude kapo. I zato ne mo\u017ee o Novom Sadu, gradu\u00a0ekavice kao jezika dru\u0161tvene sredine<\/em>, da se pi\u0161e tek tako nekim uprljanim varijantama govornog jezika, o njemu se ne mo\u017ee pisati jezikom ulice niti jezikom parija. Jasno ti to na znanje stavlja i starina kome nije bilo lijeno nazvati tvoje prijatelje i odr\u017eati im telefonsku lekciju o tome kako on, iako i sam do\u0161ao nekoliko brda dalje od brda sa kog si potekao ti, zna \u0161ta je\u00a0red<\/em>, \u0161ta je\u00a0zvani\u010dni<\/em>\u00a0jezik i \u0161ta je\u00a0dr\u017eava<\/em>. Kakva sad jebena ijekavica i time opravdavanje hrvatskog genocida nad Srbima i Kninskom Krajinom u tekstovima koji sa svim tim nemaju ama ba\u0161 nikakve veze? Jesi ti de\u010dko normalan?<\/span><\/p>\n

Zbog spleta geografsko-demografskih okolnosti Srbija kao zemlja i Srblji kao narod, uskra\u0107eni su za forme nepatvorenog rasizma kakav znamo iz ud\u017ebenika sociologije. Zbog tog hendikepa ljudi ovdje prinu\u0111eni su da se snalaze sa onim \u0161to imaju. Cigani prljaju, \u0160iptari se kote, a ijekavci paraju osjetljive bubne opne jeziko\u010distunaca i samoprozvanih lingvopandura. Valja ih zato ukoriti i pokarati pa, ako ni to ne upali, onda i \u2013 pokoriti. U\u0161trojiti ih. Odsje\u0107i im jezik ako treba. Jer kad ve\u0107 nema crnaca, valja nam ih izmisliti. \u0160teta da propada i zakr\u017elja jedan tako potentan i autohtoni rasizmi\u0107 kakav gajimo u svojim njedrima za koje ina\u010de volimo misliti da su dom du\u0161e naj\u0161ire \u2013 du\u0161e balkanske!<\/span><\/p>\n

http:\/\/www.elektrobeton.net\/strafta\/lingvorasizam\/?fbclid=IwAR0Jcf6GT3FudrhrRIEKmP314wrjZJUDbaepcZD-LrWIa_Jh42zKbHqhFaE<\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Savo Rom\u010devi\u0107, Grupa za konceptualnu politiku LINGVORASIZAM Trinaest ti je godina. I\u0161\u010dupalo te i bacilo negdje da ni sam ne zna\u0161 gdje si se na\u0161ao. O jeziku pojma nisi imao sem onog nu\u017enog otaljavanja glagola i pade\u017ea o koje […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":2203,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[37,33],"tags":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gkp.org.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/beton-za-web2.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2395"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2395"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2395\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2203"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2395"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2395"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2395"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}