{"id":1270,"date":"2014-12-11T01:29:09","date_gmt":"2014-12-11T01:29:09","guid":{"rendered":"https:\/\/gkp.org.rs\/?p=1270"},"modified":"2017-12-11T01:35:52","modified_gmt":"2017-12-11T01:35:52","slug":"koliko-bi-trebalo-da-nas-bude-da-bi-nas-bilo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/javna-predavanja\/koliko-bi-trebalo-da-nas-bude-da-bi-nas-bilo\/","title":{"rendered":"Koliko bi trebalo da nas bude da bi nas bilo?"},"content":{"rendered":"

Koliko ljudi je potrebno da se stvari pomjere sa mrtve ta\u010dke u jednoj sredini u kojoj se ve\u0107 dugo vremena sve vrti oko te mrtve ta\u010dke? Koliko ljudi \u010dini grupu, a koliko neke druge oblike organizacija i da li su nam organizacije uop\u0107e potrebne da bismo mogli normalno funkcionirati? Da li nam je, tokom svih ovih godina, postao stran i pomalo neprijatan sam koncept\u00a0solidarnosti<\/em>, kao i sva zna\u010denja koja nosi?<\/p>\n

Ova pitanja samo su neka koja smo otvorili za procedure daljeg\u00a0odgovaranja-u-hodu<\/em>\u00a0ili odgovaranja na ta pitanja radom na rje\u0161avanju problema koji se oko nas gomilaju iz dana u dan, a na koja nema pozitivnih rje\u0161enja ve\u0107 du\u017ee vremena. Okupili smo se, dakle, jo\u0161 jednom 17. aprila 2014. godine na javnoj raspravi u MZ \u2018Jugovi\u0107evo\u2019 ne bismo li zajedni\u010dki pretresli pitanja koja smo po\u010deli da postavljamo sebi i drugima na\u00a0predavanju Lazara Kuzmanova\u00a0dvije nedjelje ranije (u MZ \u2018Radni\u010dki\u2019). Preko 30 ljudi do\u0161lo je kako bi, mo\u017eda i po prvi put u \u017eivotu, javno progovorili o o onome \u0161to ih mu\u010di zbog defanzive u kojoj se nalaze svi oblici zajedni\u0161tva u lokalu pred navalama potpuno dezorijentirane dr\u017eave koja je agilna samo kada treba da nam isporu\u010di zahtjeve za izmirenja obaveza, ne pitaju\u0107i se o (civilizacijskim) uslovima mogu\u0107nosti za njihovo izmirenje. Zato su pitanja\u00a0solidarnosti<\/em>\u00a0i\u00a0organiziranja<\/em>\u00a0ponovo na dnevnom redu i zato nije besmisleno baviti se njima.<\/p>\n

Za\u0161to se uporno vra\u0107amo na\u00a0pitanje solidarnosti<\/em>, iako sve govori da je njeno vrijeme (koje se u ve\u0107ini slu\u010dajeva poistovje\u0107uje sa periodom realnog socijalizma) odavno pro\u0161lo? Otkud solidarnost kada nam u ovom dobu mutne tranzicije ka ne\u010demu \u0161to samo izdaleka li\u010di na liberalni kapitalizam i parlamentarnu demokratiju nema druge nego okrenuti se samima sebi \u2013 a sve pod devizom \u201cu se\u2019 i u svoje kljuse\u201d? Nama je solidarnost va\u017ena kao polazi\u0161te za bilo koji oblik daljeg organiziranja i akcije zato \u0161to nalazimo da je ona zajedni\u010dki imenitelj svih potencijalnih odgovora na pitanja i probleme koje smo \u010duli te ve\u010deri u \u2019Jugovi\u0107evu\u2019: kako rije\u0161iti situaciju u kojoj se obe\u0107anja vezana za popravku infrastrukture ne ispunjavaju? Kako objasniti svojim kom\u0161ijama da su\u00a0svi stanari<\/em>\u00a0jedne zgrade, ma koliko ona ulaza imala, vlasnici krova na kome se instalira predajnik za telekomunikacije od koga prihode ubire samo jedan ulaz (jedna skup\u0161tina stanara)? Kako li im, tek, objasniti za\u0161to taj predajnik ni ne bi trebalo da bude postavljen na stambene objekte? Kako pokrenuti ljude da se okupe oko pitanja zaostalih radioaktivnih gromobrana? Kako regulirati neredovna pla\u0107anja obaveza prema zgradi\/skup\u0161tini stanara ako u zgradi\/ulazu veliki broj onih koji ne pla\u0107aju ni\u0161ta i time ugro\u017eavaju rad na odr\u017eavanju za sve ostale stanare? Kako pokrenuti na akciju sve stanare u jednoj zgradi \u010diji krov proki\u0161njava i \u010dini nepodno\u0161ljivim \u017eivot ljudi na posljednjem spratu? Kako, na kraju, natjerati nekoga da, makar, ne baca sme\u0107e u ulaz ili ne istresa mrve sa terase na glave, prozore i terase onih ispod sebe?<\/p>\n

Postoji na sva ova pitanja odgovor koji se uvrije\u017eio u protekle dvije decenije: tu\u017ebom i kaznom. I to bi bilo u duhu gore navedene krilatice o nama samima i \u010detverono\u0161cu, samo \u0161to se ovdje u jedna\u010dinu uvodi jo\u0161 i dr\u017eava sa svojim aparatom. Ali dr\u017eava nam ovdje ne mo\u017ee pomo\u0107i, jer godinama slu\u017ei samo da udjeljuje opomene i da daje pla\u0107e onima koji se, iz \u2018problemati\u010dnih predgra\u0111a\u2019, prvom prilikom odsele. \u0160ta da radimo kada smo ostali samo mi? Nema druge nego\u00a0okupljati se<\/em>, a onda tako okupljeni i u\u010diniti ne\u0161to na povezivanju, jer sami, o\u010digledno, ne mo\u017eemo da se pomjerimo dalje od konstatiranja problema koji se od bloka do bloka ponavljaju. Pitanja organizacije razbijenih pojedinaca prvo u kom\u0161ije koje se me\u0111usobno poznaju, jer dijele iste ili sli\u010dne probleme, a onda i u artikulirane grupe skup\u0161tin\u0101 stanara po\u010detni su koraci ka stvaranju odr\u017eivih organizacija skup\u0161tina stanara koje \u0107e biti u stanju da artikuliraju zahtjeve gra\u0111ana i usmjere ih prema onima koji bi trebalo da na te zahtjeve odgovaraju.<\/p>\n

Javna rasprava protekla je u veoma dobroj, radnoj, atmosferi\u00a0ljud\u012b<\/em>\u00a0koji imaju ne\u0161to zajedni\u010dko. Sljede\u0107i korak svakako jeste da se nekoliko zaklju\u010daka do kojih smo do\u0161li jasno artikuli\u0161e i da se dalje krene u njihovo sprovo\u0111enje. Zbog toga organizatori susreta i inicijatori projekta \u201cLokalne politike i urbana samouprava\u201d pozivaju sve zainteresovane da se pridru\u017ee zajedni\u010dkom radu koji nam predstoji, a ticat \u0107e se propitivanja regulativa, zakona i formi organiziranja koji postoje, a o kojima malo ili gotovo ni\u0161ta ne znamo. Na radnom rasporedu u naredna dva mjeseca su istra\u017eivanja lokalne zajednice i zakona koji reguliraju njeno djelovanje, a sve u svrhu pronala\u017eenja optimalnog oblika daljeg organizovanja ljudi za koje se pretpostavlja da to organiziranje \u017eele, jer problemi su takvi i toliko ih je da nema kljuseta koje nam mo\u017ee pomo\u0107i ako smo usamljeni u svojoj borbi.<\/p>\n

Zato Vas i ovim putem pozivamo da nam se pridru\u017eite, kako fizi\u010dki u prostorijama Centra kuda.org (Bra\u0107e Mogin 2, pored po\u0161te), tako i preko sajta\u00a0www.detelinara.org<\/a>, koji smo samo u svrhu ovog projekta postavili, da zajedno produbljujemo na\u010dete teme, istra\u017eujemo kako do najpovoljnijeg rje\u0161enja za sve nas i kako da optimalno iskoristimo ono \u0161to imamo (od resursa \u2013 materijalnih i organizacionih) da se bolje udru\u017eimo, jer vremena je sve manje, a bojimo se da se socijalna oluja tek sprema.<\/p>\n

Dobrodo\u0161li!<\/p>\n