Knjige su opasne jer vas mogu u\u010diniti glupljima nego \u0161to jeste. Ako ovladaju vama iz bilo kojeg razloga, recimo zbog pa\u017eljive kompozicije, dobre argumentacije ili zavodljivog stila, pa im po\u010dnete previ\u0161e vjerovati i priklonite se njihovim gotovim rje\u0161enjima, bez trenja koje prati napredovanje mi\u0161ljenja, onda od njih ima vi\u0161e \u0161tete nego koristi. Antropologija imena te\u0161ko \u0107e ikoga u\u010diniti glupljim. Lazarusova ozbiljnost, njegovo oprezno uvo\u0111enje i precizno kori\u0161tenje termina kojim se odri\u010de slobode da zlorabi rije\u010di, upu\u0107uju na visoki ulog njegovog intelektualnog projekta, a taj ulog je sloboda. Za\u0161to je ulog knjige sloboda? Antropologija imena u francuskom izvorniku objavljena je 1996. godine kao rezultat nekoliko desetlje\u0107a dugog istra\u017eivanja problema politike koje je pred autorovu generaciju postavila \u0161ezdesetosma. Postalo je o\u010dito da je potrebno ponovno promisliti politiku po\u010dev\u0161i od njenog temeljnog odre\u0111enja. Lazarusova teza je da politika pripada poretku mi\u0161ljenja. Njegovo istra\u017eivanje mi\u0161ljenja utemeljeno je iskazom ljudi misle koji, osim \u0161to u okviru teksta ne ostavlja mjesta sumnji, obja\u0161njava antropolo\u0161ki karakter projekta nagla\u0161en ve\u0107 samim naslovom knjige. Unato\u010d samosvojnom vokabularu kojeg nije lako usvojiti i argumentativnom nizu \u010dije pra\u0107enje zahtijeva strpljenje, prilikom \u010ditanja ne\u0107e se pojaviti sumnja da tratite svoje vrijeme. Razlog tome je uzbu\u0111enje koje prati \u010dinjenicu, par puta nazna\u010denu u samom tekstu, da Lazarus ovom studijom stavlja na kocku mnogo toga; ako ne uspije obraniti svoju osnovnu tezu postaje upitna va\u017enost iskustva formativnog za cijelu generaciju mislilaca, intelektualni projekt dug cijeli jedan \u017eivot i, sigurno najva\u017enije, vlastito uvjerenje da ljudi misle. A re\u0107i da ljudi misle zna\u010di bez upotrebe kondicionala re\u0107i da su oni sami sposobni propisati kako bi trebao izgledati svijet raskidaju\u0107i pritom sa svijetom u kakav su ba\u010deni. Zato je ulog knjige sloboda.<\/p>\n
Mislilac singularnosti<\/p>\n
Politika je oblik mi\u0161ljenja \u010dija je glavna odlika singularnost. Zbog bitno razli\u010ditih prisvajanja pojma singularnost u opusima od Derridaa, Foucaulta, Deleuzea do Negrija, ne bi bilo lo\u0161e precizirati kako ga Lazarus koristi. Njemu je singularnost isklju\u010divo princip individuacije koji razdvaja jedno mi\u0161ljenje od drugog \u010dime se podrazumijeva da ne mo\u017eemo do\u0107i do op\u0107e definicije politike jer bi bilo koja definicija politiku povezala s ne\u010dim \u0161to ona nije i, nakon \u0161to bi je svela na ne\u0161to drugo, nu\u017eno desingularizirala. \u010citav Lazarusov projekt mo\u017ee se, premda uvjetno, opisati kao poku\u0161aj teorijske artikulacije singularnosti koja, prema dubokom uvjerenju autora, ne mora u svojoj nesvodljivosti ostati nedostupna i nerazumljiva. Ako \u017eelimo barem pribli\u017eno shvatiti kako joj Lazarus pristupa, najbolje je obratiti pozornost na drugu rije\u010d u naslovu njegove kapitalne studije. Lazarus ka\u017ee da je jedno od dvaju prostih imena koja ga zanimaju \u2018politika\u2019. Ime je stvarnost koja ne mo\u017ee biti u potpunosti definirana, ono \u0161to je mogu\u0107e samo identificirati kao odnos konstitutivan za mi\u0161ljenje, odnosno ono \u0161to uop\u0107e omogu\u0107uje mi\u0161ljenje. Samo ime ne smijemo imenovati jer bismo ga time poni\u0161tili zbog \u010dega Lazarus o nekim imenima, poput politike, govori kao o neimenjivim imenima. Kad bi mi\u0161ljenje imenovalo ono \u0161to ono je, konstituiralo bi se kao objekt za sebe i tako, prema Lazarusu, samo sebe poni\u0161tilo. Neimenjiva bit imena nije \u201cono \u0161to je\u201d ve\u0107 me\u0111udjelovanje \u201conog \u0161to je\u201d i \u201conog \u0161to bi trebalo biti\u201d pri \u010demu se upravo propisima, u onim rijetkim sekvencama politike, pro\u0161iruje prostor \u201conog \u0161to bi moglo biti\u201d. Kako pomiriti to \u0161to je mislivost mi\u0161ljenja, njegovo ispitivanje u naj\u0161irem smislu, ovisno o imenu kao onom \u0161to upu\u0107uje na singularnost mi\u0161ljenja i onom \u0161to je neimenjivo u toj singularnosti? Tako \u0161to \u0107e singularnost politike biti ispitana preko odnosa politike prema vlastitom mi\u0161ljenju, kojeg Lazarus naziva historijskim modusom politike, pri \u010demu \u0107e klju\u010dna uloga pripasti onom \u0161to se u njegovom tehni\u010dkom vokabularu ozna\u010dava 1) kategorijama imena i 2) mjestima imena. Bitno je nikad ne zaboraviti nesvodljivost neke politike na svoj modus, \u010dinjenicu da on samo \u010dini singularnost razumljivom u interiornosti ili, Lazarusovim rije\u010dima, kako \u201cjedan modus podrazumijeva da je kategorija razumijevanja neke singularne politike imenjiva, dok ime investirane politike to nije\u201d. Modusu, kako smo ve\u0107 rekli, mo\u017eemo pristupiti identifikacijom kategorija kojim mi\u0161ljenje stupa u odnos prema vlastitoj misli i mjest\u00e2 imena. Kategorije su, najjednostavnije re\u010deno, na\u010dini na koji neka intelektualna singularnost djeluje, odnosno kako organizira i raspore\u0111uje mi\u0161ljenje. Kao takve, ne mogu se uop\u0107iti, ve\u0107 su primjenjive samo u modusu koji ih je proizveo. Mjesta imena su mjesta kojima se identificira singularnost, odnosno mjesta, jedno ili vi\u0161e njih, gdje se ona doga\u0111ala. Kad baratamo s njima prema Lazarusovim uputama ne smijemo zaboraviti da smo u interiornosti, stoga naglasak nije na mjestima u njihovoj fizi\u010dkoj dimenziji, nego na mogu\u0107nosti odre\u0111ivanja koordinata rasta i razvoja singularne politike.<\/p>\n
Nakon osnovnog upoznavanja sa specifi\u010dnim terminima Antropologije imena mo\u017eemo ih poku\u0161ati usustaviti i povezati u par koraka slu\u017ee\u0107i se jednim, svima poznatim, primjerom. Prvi Lazarusov korak sastoji se u naslu\u0107ivanju prostog imena koje bi moglo otvoriti odre\u0111eno polje mi\u0161ljenja koje ga zanima, a takvo, barem u Antropologiji imena, vodi preko rije\u010d \u2018politika\u2019. Sad je vrijeme za oprez. Aristotel, \u010disto primjera radi, definira politiku kao zajedni\u010dku praksu gra\u0111ana koja oblikuje javni prostor pozivanjem na vrline poput razboritosti i prijateljstva. Lazarus odbacuje ne samo Aristotelovo odre\u0111enje politike, ve\u0107 i sam definicijski pristup, kao i razne racionalisti\u010dke protokole koji po\u010divaju na dualizmu subjektivnog i objektivnog, ne bi li uspio pristupiti singularnosti kakvom smatra politiku. Dakle, ne postoji jedna politika, ve\u0107 mno\u0161tvo politika koje su, ka\u017ee Lazarus, sekvencionalne (\u0161to zna\u010di da imaju svoj po\u010detak i kraj) i rijetke (iako u studiji taksativno ne popisuje politike, o\u010dito je kako smatra da one ne nastupaju \u010desto). Problem koji se pojavljuje kod istra\u017eivanja neke singularnosti je njena specifi\u010dnost. Ono \u0161to karakterizira jednu singularnost ne karakterizira nijednu drugu zbog \u010dega je ne mo\u017eemo, bez da je pritom poni\u0161timo, zahvatiti pojmom ili konceptom. Drugi korak je, sukladno tome, pronala\u017eenje ne\u010deg \u0161to ne uop\u0107ava, nego identificira, a to je, prema Lazarusu, kategorija. Kategorija korespondiraju\u0107a imenu politika pomo\u0107u koje joj mo\u017eemo pristupiti u interiornosti, bez da je upi\u0161emo u scijentisti\u010dki poredak koji ovisi o dualizmu subjekta i objekta, jest historijski modus politike. Sada, u tre\u0107em koraku, trebamo potra\u017eiti slu\u010dajeve historijskog modusa politike, opisanog kao odnos neke politike prema njenom mi\u0161ljenju, koji je dan preko kategorija imena i mjesta imena. Jedan od slu\u010dajeva kojim se Lazarus iscrpno pozabavio jest revolucionarni modus \u010diju sekvencu, iz razloga u koje na ovako ograni\u010denom prostoru nije zgodno ulaziti, odre\u0111uje intervalom od ljeta 1792. do 1794. ili, preciznije, od pada Luja XVI. do Termidora. Detaljnim ispitivanjem u interiornosti, koje je konstitutivno za \u010detvrti korak, otkrio je da su ono \u0161to organizira i raspore\u0111uje mi\u0161ljenje u ovom modusu prvenstveno kategorije dobra, zla, vrline i korupcije, koje je najbolje koristio Saint-Just, a da su njegova mjesta \u2013 na kojima se ono nastupalo i razvijalo se \u2013 Konvent, dru\u0161tva sankilota i revolucionarna vojska.<\/p>\n
Bezvremensko mi\u0161ljenje<\/p>\n
Antropologija imena je \u010ditateljski izazov, I onaj tko ga prihvati suo\u010dit \u0107e se s brojnim zaprekama od kojih se isti\u010du vokabular, koji je u prethodnom tekstu tek dotaknut, i pravila njegova kori\u0161tenja. Njihova specifi\u010dnost je iznimno korisna jer tra\u017ei od \u010ditatelja da nau\u010di ne\u0161to \u0161to je puno va\u017enije od samog vokabulara, a to je mi\u0161ljenje u subjektivnosti. Radi se o pristupu koji je vrlo vjerojatno stran ve\u0107ini, s tim da Lazarus stavlja naglasak na filozofe i histori\u010dare, od kojih su neki njegovi dijalo\u0161ki partneri. Kori\u0161tenje novog organona mo\u017ee dovesti do nekih nevjerojatnih zaklju\u010daka. Jedan takav koji je prisutan u knjizi, o \u010dijoj opravdanosti ne mogu prestati razmi\u0161ljati, jest odustajanje od kategorije vremena u mi\u0161ljenju politike. Na\u010din na koji je do\u0161ao do te odluke, niti sud o njenoj opravdanosti, ne\u0107u ni poku\u0161ati iznositi. Predlo\u017eit \u0107u samo paralelnu lektiru jer mislim da na dostojan na\u010din mo\u017eete po\u010deti cijeniti ono \u0161to je Lazarus u ovom slu\u010daju napravio tek ako poznajete Apologiju historije ili zanat povjesni\u010dara, nedovr\u0161eni rukopis na kojem je Marc Bloch, suosniva\u010d \u010duvenog historijskog \u010dasopisa Annales, radio prije nego \u0161to je stradao kao \u010dlan francuskog pokreta otpora. Lazarus odaje du\u017eno priznanje Blochovom raskidu s pristupima koji su analiti\u010dkoj sirovini historije poku\u0161avali nametnuti intelektualne obrasce preuzete iz prirodnih znanosti, a njegov poku\u0161aj definiranja onog \u0161to bi \u010dinilo strukovni zanat smatra vi\u0161e nego dovoljnim da ga upi\u0161e na kratki, ali \u010dasni spisak histori\u010dara subjektivnosti. Osvrnut \u0107u se na kraju na ovo \u010ditanje, osobno najdojmljiviji dio knjige, koji bi bio idealan za odmjeravanje Lazarusovovog teorijskog projekta s onima \u010diji su autori do\u017eivjeli daleko ve\u0107u internacionalnu recepciju.<\/p>\n
Bloch \u017eeli historiju uspostaviti na novim osnovama pri \u010demu treba istaknuti da mu je posebno stalo da joj u\u010dvrsti, a ne zanije\u010de status znanosti. Znanost za njega podrazumijeva jedinstveni i objektivni opis stvarnosti. Njegova te\u0161ko\u0107a sastoji se u vlastitom predmetu istra\u017eivanja kojeg \u010dine ljudski fenomeni mahom psiholo\u0161ke naravi. Psiholo\u0161ki fenomeni ne pripadaju podru\u010dju objektivnosti, nego subjektivnosti i po svoj prilici ima ih mno\u0161tvo, tako da otpada svaka pretenzija na jedinstvenost opisa, uslijed \u010dega njegov projekt izgleda konstitutivno proturje\u010dan. Bloch uvi\u0111a potrebu za novim na\u010dinom mi\u0161ljenja pa, provode\u0107i istra\u017eivanje putem onog \u201ciznutra\u201d, poku\u0161ava razumjeti kako ono \u201cunutra\u0161nje\u201d tako i ono \u201cizvanjsko\u201d. Unutra\u0161nje i izvanjsko su neodvojivo povezani, nijedan pojam u formatu Blochovog istra\u017eivanja ne postoji neovisno od drugoga, on nije posve\u0107en problemu stvari po sebi (ni Lazarusova kritika ne ide u tom smjeru premda bi, \u010disto da se zabilje\u017ei, bilo zanimljivo cijelu stvar sagledati iz perspektive tog problema). Ostaje pitanje \u0161to omogu\u0107uje dvosmjerno kretanje izme\u0111u unutra\u0161njeg i izvanjskog. Blochov odgovor na to pitanje je trajanje shva\u0107eno bilo kao svojstvo fenomena bilo kao njihovo vremensko ra\u010dunanje. Trajanje ima smisla samo na pozadini vremena. Blochovom kategorijom vremena upravlja jedinstvo suprotnosti budu\u0107i da ga, u njegovoj inteligibilnosti, odre\u0111uje kao \u201cjedan kontinuum\u201d koji je tako\u0111er \u201cneprestana promjena\u201d. Takvo odre\u0111enje dovest \u0107e do niza nekonzistentnosti unutar teorije. Ako vrijeme stalno donosi promjenu, onda ne bismo mogli pristupiti do\u017eivljaju povijesti kao intelektualnoj singularnosti koja, na odre\u0111eni na\u010din, traje. Vrijeme, ovako odre\u0111eno, bilo bi odgovorno za mno\u0161tvenost do\u017eivljaja koji bi se zauvijek nastavljali umno\u017eavati. Pritom bi se stalno mijenjali kako do\u017eivljaji tako i znanstveni opisi koji, po definiciji, ne bi mogli imati pretenzije na znanstvenost odre\u0111enu ponovljivo\u0161\u0107u ili jedinstveno\u0161\u0107u. Vratimo se sada na trajanje, samo zato da bismo uvidjeli kako je njegova uloga zapravo da osigura pozitivizaciju znanja, i ponovno upi\u0161e Blochovu misao u poredak koji Lazarus \u017eeli napustiti. Pretpostavimo, samo na\u010das, da mo\u017eemo do\u017eivjeti trajanje. Problem je u tome \u0161to je ono \u0161to traje podlo\u017eno promjeni. Njega je nemogu\u0107e izuzeti iz vremena, iako bi kategorija trajanja u okviru teorije \u2013 upravo ne bi li se znanstveni opis u\u010dinio mogu\u0107im \u2013 trebala poslu\u017eiti tome. Kad bismo dopustili nekom fenomenu da jednostavno traje, da opstaje u svojoj samoidenti\u010dnosti nimalo neoskvrnut vremenom, on bi svejedno postao ne\u0161to razli\u010dito od onog \u0161to je bio zbog relacijske prirode zna\u010denja i do\u017eivljavanja. Zbog nezaustavljivog vremena se ne\u0161to promijenilo \u010dak i \u010dinjenicom da je ostalo isto dok se cijeli svijet promijenio. Trajanje je strogo uzev\u0161i, nemogu\u0107e.<\/p>\n
Primjer virtuoznog \u010ditanja Blocha, u kojem iz fragmenta Lazarus uspijeva ne samo rekonstruirati, ve\u0107 nadograditi jedan argument \u0161to mo\u017ee stajati kao testament misli slavnog histori\u010dara u njezinoj veli\u010dini i granicama, ilustrativan je za cijelu Antropologiju imena. Ta studija mo\u017eda nije tekst koji \u0107e vas osvojiti re\u010denicom i, \u0161to vi\u0161e gledam, zapravo sam nastojao prikazati njegovu prodornu misao klone\u0107i se specifi\u010dnosti vokabulara i poku\u0161avaju\u0107i je udoma\u0107iti u nekim poznatijim terminima. Ako ste \u010ditali razne teoreti\u010dara hegemonije ne mogu niti mirne du\u0161e re\u0107i da \u0107ete lako pristati uz neke od njegovih bitnih zaklju\u010daka kao \u0161to je rijetki i sekvencijalni karakter politike. Nisam \u010dak siguran je li uspio obraniti sve pozama\u0161ne uloge istaknute na po\u010detku ovog teksta. Neke od njih sigurno je, stoga mi je dopu\u0161teno re\u0107i da vam se, ako u ruke uzmete Antropologiju imena, otvara prilika za susret s jednim doista originalnim na\u010dinom razmi\u0161ljanja. Ovladavanje njime zahtijeva volju, ustrajnost i trud, ali se isplati jer, kako god okrenete, poglavlje o Blochu definitivno nije jedino mjesto u knjizi gdje se kao kvaliteta Lazarusovog mi\u0161ljenja ispoljava bezvremenost.<\/p>\n
Pi\u0161e: Ante Jeri\u0107<\/p>\n
(Silven Lazaris: Antropologija imena \/ prevela: Ana Morali\u0107 \/ 302 str. \/ Novi Sad, 2013.)
\nPreuzeto sa: http:\/\/www.mi2.hr\/2014\/02\/sylvain-lazarus-antropologija-imena\/<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Knjige su opasne jer vas mogu u\u010diniti glupljima nego \u0161to jeste. Ako ovladaju vama iz bilo kojeg razloga, recimo zbog pa\u017eljive kompozicije, dobre argumentacije ili zavodljivog stila, pa im po\u010dnete previ\u0161e vjerovati i priklonite se njihovim gotovim rje\u0161enjima, bez trenja […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1143,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[43,44,33],"tags":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gkp.org.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/12\/Osvrt-AI.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1142"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1142"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1142\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1143"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}