{"id":1095,"date":"2011-12-09T17:42:33","date_gmt":"2011-12-09T17:42:33","guid":{"rendered":"https:\/\/gkp.org.rs\/?p=1095"},"modified":"2017-12-09T17:44:04","modified_gmt":"2017-12-09T17:44:04","slug":"obrazovna-pobuna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/tekstovi\/obrazovna-pobuna\/","title":{"rendered":"Obrazovna pobuna"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Za\u0161to obrazovanje treba da bude besplatno? To je pravo pitanje, a odgovor na njega je jednostavan: Obrazovanje treba da bude besplatno zato \u0161to je samo na taj na\u010din dostupno svima. Obrazovanje je tek kao besplatno dostupno svima jer nemaju svi ljudi primanja koja bi bila dovoljna da obezbede njihovo i \u0161kolovanje onih koje izdr\u017eavaju. Ra\u010dunica prema kojoj je maksimalna \u0161kolarina tri minimalna li\u010dna dohotka u Srbiji je spontana kalkulacija i ni\u0161ta manje spontana procena odnosa snaga i, kao takva, neta\u010dna. Ogroman broj nezaposlenih \u010dini masu doma\u0107instava nesposobnim da odvoje i tri minimalna li\u010dna dohotka za \u0161kolovanje svojih \u010dlanova. Mo\u017eemo li se zato pitati: \u010demu ustupci? Za\u0161to smo se uklju\u010dili u dr\u017eavni finansijski obra\u010dun kada stvari u politici ne funkcioni\u0161u na taj na\u010din? Za\u0161to smo naseli?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Postoji jo\u0161 jedno pitanje koje se ovih dana moglo \u010duti, a ono glasi: \u201eZa\u0161to bi obrazovanje bilo dostupno svima?\u201c Ali to zapravo i nije pitanje, i to iz najmanje dva razloga. Kao prvo, njegovim postavljanjem mi smo ve\u0107 dali nekakav odgovor: mi mislimo da ono ne treba da je dostupno ba\u0161 svima. Ali u tom slu\u010daju bismo morali prvi zapo\u010deti argumentaciju, a ne zahtevati je od onih koji ne misle kao mi. Naravno da nam ne pada na pamet da se stavljamo u poziciju onih koji postavljaju to pitanje, koje je uvek pitanje postavljeno drugom. Drugi razlog je taj \u0161to je logika koja upravlja odgovorom na ovo pitanje logika nejednakosti i stoga logika iracionalnog. Po\u0161to takve logike nema, argumenti su samo trenutni odnos snaga i ni\u0161ta vi\u0161e. Drugim re\u010dima, na ovo pitanje se odgovara borbom, a ako je i re\u010d o nekakvoj logici, onda je u pitanju logika kao metafora, dok su prava imena za to istorija i politika.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Da li je to razlog \u0161to se studenti danas optu\u017euju za politiku? Sasvim sigurno: policija se poziva na fakultete kako bi osujetila politiku. Rektorov poziv upu\u0107en Ministarstvu unutra\u0161njih poslova je samo poslednja linija odbrane policije od politike. Daleko iza ove linije otpo\u010dela je istorija policijske kontrole nastavno-obrazovnog sistema. Sve je odavno po\u010delo samim nastavni\u010dkim osobljem koje je svojom pripadno\u0161\u0107u partijama uvuklo policijske partije na fakultete i naselilo studentske parlamente pandurskim podmlatkom. Policijski mehanizam kadriranja i zapo\u0161ljavanja na fakultetima je mehanizam kojim se zatvara ovaj nose\u0107i ideolo\u0161ki aparat za klasnu borbu, i na\u0161 prvi problem je u tome \u0161to ne vladamo konceptualnim aparatom koji bi nam ovu stvar u\u010dinio zahvatljivom. Ono \u0161to se po navici naziva politi\u010dkim partijama samo su policijske partije i na\u0161e dru\u0161tvo, suprotno doxi koju vi\u0161e niko ne dovodi u pitanje, pati od nepostojanja politike.\u00a0 Zbog toga je poku\u0161aj politizacije studentskog otpora anonimnoj tr\u017ei\u0161noj dominaciji s pravom ozna\u010den kao komunisti\u010dki. Pa politike i ne mo\u017ee biti na desnici. Politika je politika ljudi, a oni koji su antikomunisti su psi, kako je to Sartr znao re\u0107i.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pored ovih la\u017enih pitanja koja ne slu\u017ee drugom do osuje\u0107enju mogu\u0107nosti promene i prekida sa stanjem stvari, postoji jo\u0161 dosta zamki koje ideologija postavlja pred one koji imaju problem da u njoj i uz pomo\u0107 nje misle svoju nesnosnu poziciju. Jedna od takvih smicalica je i do ga\u0111enja ponavljano pitanje: Ima li kapitalizam alternativu? Takava pitanja se mogu \u010duti i iz usta onih koji sebe smatraju levo nagnutim intelektualcima. Oni ga postavljaju iz svoje paternalisti\u010dke brige kojom zapravo prikrivaju prezir prema pobunjenima, kako su to svojevremeno detektovali Situacionisti. \u201eImpotentna levi\u010darska inteligencija\u201c nas pita: Gde vam je agenda levice, gde vam je plan za novo dru\u0161tvo i ekonomiju? \u0160ta se nudi kao alternativa postoje\u0107em poretku?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Oni kao da zaboravljaju da je postoje\u0107i poredak poredak nejednakosti. Dana\u0161nje dru\u0161tvo je eksploatatorsko ba\u0161 kao \u0161to su takva bila i prethodna dru\u0161tva, odnosno \u010ditave epohe i njihovi na\u010dini proizvodnje. Kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje po\u010diva na privatnom prisvajanju dru\u0161tvenog dobra \u2013 dobra koje je proizvelo dru\u0161tvo u celini, pa niko ne bi smeo, a pogotovo ne bi smeo da ima pravo, da prisvaja i otu\u0111uje ono \u0161to pripada svima. Sam vi\u0161ak vrednosti \u2013 vi\u0161ak proizvoda \u2013 izvla\u010di se i otu\u0111uje pla\u0107anjem vrednosti radne snage, a izbegavanjem da se plati vrednost njenog rada. Danas je produktivnost rada onog koji radi daleko ve\u0107a, pa je samim tim i vrednost koju proizvodi daleko ve\u0107a od vrednosti koja slu\u017ei proizvodnji svega onoga \u0161to je potrebno za njegov opstanak, odnosno za proizvodnju radnika. Dakle kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo, dru\u0161tvo \u201ejednakosti\u201c i \u201ejednakih \u0161ansi\u201c, \u201edemokratsko dru\u0161tvo\u201c \u2013 kako sebe do\u017eivljava od vremena kada se ponudilo kao alternativa stale\u0161kom dru\u0161tvu feudalnog doba i na\u010dina proizvodnje \u2013 ba\u0161 i nije dru\u0161tvo jednakosti i pravedne razmene ako se u njemu ne pla\u0107a ono \u0161to se uzima. Ono je dru\u0161tvo nasilne eksploatacije podr\u017eane obi\u010dajima i pravom (i, naravno, represijom koja stoji iza prava!), a upravo su takva bila i sva prethodna dru\u0161tva koja smo smatrali nepravednim. Ekonomska prinuda je ve\u0107 postala mit vladaju\u0107e ideologije ovog dru\u0161tva i dugo opseda i samu levicu koja zato ponovo gubi iz vida politiku bave\u0107i se ekonomijom i finansijskim prora\u010dunima ne bi li uzela meru ekonomijama i utvrdila da li je mogu\u0107e \u0161kolovati se ili le\u010diti besplatno.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Postaviti pitanje alternative, plana ili vizije je zato smicalica. Pitamo li se o alternativi, mi zapravo pitamo onoga koga eksploati\u0161emo ima li neko re\u0161enje za nepodno\u0161ljivu situaciju u kojoj se nalazi. Ako nema, neka nastavi da bude nezadovoljan. Naplata \u0161tete \u010dak vi\u0161e nije ni odlo\u017eena na na\u010din na koji je to crkveni obra\u010dun duga uspevao da uredi. Da li je onda pitanje vizije umesno pitanje? Ima li ono smisla? Da li je to pitanje na koje treba tra\u017eiti odgovor? Ali da li je kapitalizam nastupio sa vizijom i gotovim planom izgradnje dru\u0161tva \u201ejednakih \u0161ansi\u201c kada je iza\u0161ao na istorijsku scenu? Gde je vizija bur\u017eoazije? Da li je nju neko pitao za agendu?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ovo pitanje dakle nije samo neumesno. Osim toga, ono i nije pitanje \u2013 ono je odgovor na jedno nepostavljeno pitanje, a pitanje koje ono kao odgovor tra\u017ei je slede\u0107e: Ko to pita za viziju? Ko je taj koji tra\u017ei alternativu od onoga koji vi\u0161e ne mo\u017ee da trpi eksploataciju i nepodno\u0161ljivo stanje situacije? Ako se eksploatisani ne pita o tome kuda posle eksploatacije \u2013 ko je taj koji mu postavlja to pitanje? Ko je toliko radoznao da sazna \u0161ta bi eksploatisani i potla\u010deni mogao da ponudi kao re\u0161enje za svoj neizdr\u017eivi polo\u017eaj? Ko to ima vremena za zapitkivanje?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ako je ovaj dokoni radoznalac impotentna levica koliko i potentna desnica, \u0161ta nam preostaje? Treba li se onda pitati o strategiji i saveznicima, kako se to mo\u017ee \u010duti i tuma\u010diti iz studentskih odu\u0161evljenja kada im se predstavnici dr\u017eave u liku nastavnog osoblja pridru\u017euju re\u010dima podr\u0161ke? Ta podr\u0161ka je \u010desto poziv na taktiku i strategiju koja je ve\u0107 vo\u0111ena la\u017enim dilemama, pa je onda i normalno da vodi u la\u017enu problematiku i stoga revitalizovanu tematizaciju partijske politike. Sada kad je potrebna odlu\u010dnost, upozorava se na razum, znanje, procenu situacije, taktiku i, u kona\u010dnom, plan za budu\u0107nost. Preporu\u010duje se osnivanje radnih grupa koje bi se osposobile za rad na problemima koje me\u0111utim ove grupe same ne postavljaju, ve\u0107 im zahteve isporu\u010duje ekonomska policija vlade. Radnim grupama se zapravo poziva na nastavak obrazovanja, u\u010denja i obu\u010davanja kako bi se odgovorilo zahtevima trenutka i slo\u017eene prirode politike i ekonomije, a tu su i alternativna predavanja koja ne slu\u017ee drugom do akumulaciji simboli\u010dkog kapitala onih odva\u017enijih ili marginalizovanijih pretendenata na funkciju u\u010ditelja. To je dakle zamka. Ono \u0161to treba u\u010diniti je obustava postoje\u0107eg na\u010dina obrazovanja i prekid sa popovskim nastavno-obrazovnim stanjem situacije. Stvar je prosta: ni\u0161ta nije potrebno da znamo da bismo jasno pozvali na jednakost!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Grupa za konceptualnu politiku<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Za\u0161to obrazovanje treba da bude besplatno? To je pravo pitanje, a odgovor na njega je jednostavan: Obrazovanje treba da bude besplatno zato \u0161to je samo na taj na\u010din dostupno svima. Obrazovanje je tek kao besplatno dostupno svima jer nemaju svi [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1096,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[33],"tags":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gkp.org.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/12\/nimaitre.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1095"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1095"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1095\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1096"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1095"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1095"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gkp.org.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1095"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}